U njemačkim se školama metoda pripovijedanja (storytelling) uglavnom koristi u nastavi stranih jezika. Postoji trend koji nastoji uvrstiti storytelling u druge predmete kao i na modularnoj (projektnoj) razini. Razlozi koji podupiru storytelling u nastavi stranih jezika su sljedeći:
- Djeca obožavaju priče i zabavljaju se pri slušanju što stvara optimalne pretpostavke za posredovanje nastavnog sadržaja i motiviranje djece.
- Pripovjetke potiču kreativnost i dječju imaginaciju. Ona se uče koncentrirati, biti pažljiva, pri čemu se poboljšava vještina slušanja, budući da iskustvom uče da pažljivim slušanjem, razmišljanjem i uživljavanjem te anicipiranjem sadržaja mogu slijediti priču. Za razliku od drugih nastavnih metoda potiče se i emocionalna inteligencija. Pripovjetke potiču emocije i osjećaje, što dovodi do lakšeg percipiranja činjeničnog stanja.
- Čitanjem naglas se posreduju i izgovor, jezični ritam i intonacija. Učenici doživljavaju „osjećaj“ za (strani) jezik.
- Čak ukoliko i ne poznajemo sve riječi pripovijetka se može razumjeti razmišljanjem i uživljavanjem te anticipiranjem sadržaja. Takvim doživljajem uspjeha učenike se motivira da i u budućnosti rade na poboljšanju svojih jezičnih znanja. Slike ili mimika i gestika koju nastavnik primjenjuje dodatno olakšavaju razumijevanje.
- Pripovijedanje daje mogućnost uvođenja novog vokabulara ili jezičnih struktura budući da ih se posreduje plastično u kreiranom obiteljskom okruženju, čime se izbjegava nepopularno učenje napamet. Primjenom ponavljanja u pripovjetkama djeci je lakše naučiti ključne riječi i rečenične strukture..
- Djeca pripovijedanjem na svoj način uče strategije rješavanja problema u svakodnevici jer se identificiraju s osobama i užive u radnju, čime nastaje sveza fikcije/predodžbe i dječjeg životnog okruženja.
- Pripovjetke odražavaju strane kulture, pa djeca mogu skupljati različite informacije i gledišta o drugim zemljama i uspoređivati različite kulture. Jezičnim i emocionalnim uranjanjem u doživljajni svijet pripovjetke doprinosi se dječjem otvaranju prema svijetu.
- Prilikom pripovijedanja (storytelling) najčešće vlada posebna opuštajuće nastavno ozračje: pripovijedanje priča je socijalizirajući doživljaj, često povezan tjelesnom blizinom (stolice u krugu, kut za čitanje), usmjeren na zajedničke reakcije kao smijeh, obuzetost, oduševljenje i očekivanje. Socijalizacija se u razredu jača i olakšava nastavu.
- Djeca se u atmosferi čitanja naglas osjećaju sigurnima i imaju mogućnost uživljavanja u pripovjetku prema individualnom kapacitetn. Budući da ne postoji prisila za automatskom jezičnom reprodukcijaom, rukovodimo se u primjernoj formi individualnim trajanjem tišine („silent period“). Tome unatoč nastaje receptivni vokabular, kojeg se naknadno može lagano preobraziti i aktivan vokabualr.
- “Storytelling” u školi može djecu motivirati na čitanje u slobodno vrijeme. Ona spoznaju da čitanje nije prisila nego da može donijeti radost i da su knjige alternativa elektronskim medijima.
*prijevod prema: https://de.wikipedia.org/wiki/Storytelling_(Methode)